0

zakon za poticanje kreativnosti i inventivnosti

Posted December 8th, 2010 in Blog and tagged , , , , , , , by Krunoslav Vidić

spominjanje poticanja kreativnosti i inventivnosti, vjerujem, jako će se teško povezati sa Zakonom o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe. e pa, dao sam si truda i pročitao konačni prijedlog zakona kojim se ovih dana bave radna tijela Hrvatskog sabora i, vjerovali ili ne, bio sam prilično iznenađen. Vlada RH je na svojoj 93. sjednici, u čijoj arhivi možete naći konačnu verziju zakona na koju se u ovom tekstu referiram, odlučila u saborsku proceduru uputiti uglancanu i ušminkanu verziju zakona koji će, po mom skromnom mišljenju, samo aktivirati male, sive stanice u dovijanju kako izbjeći njegove članke i stavke, a neće niti malo doprinjeti transparentnosti financiranja rada i izborne promidžbe političkih stranaka u RH.

uz ogradu da nisam pravnik i politolog te da sam, moguće, fulao sve finese koje je zakonodavac htio ugraditi u prijedlog zakona, dat ću si za pravo da kažem da su, ponovno, “omašili ceo fudbal”. ali krenut ću redom, ako ga, u konkretnom slučaju, uopće ima. prije svega u oko mi je upalo da je za zakon potrošeno 26 stranica, dok je za obrazloženje zakona bilo potrebno još 20 stranica teksta. upravo informacije koje se nalaze u obrazloženju, natjerale su me da se dodatno potrudim i proučim kako se financiraju stranke i političke kampanje u nekim od dugogodišnjih demokracija svijeta. i mogu vam reći da je načina financiranja stranka i političkih kampanja, gotovo jednako koliko država na planeti.

no, prije nego se tome posvetim, skrenut ću vam pozornost na The Group of States Against Corruption, instituciju koju je 1999. utemeljilo Vijeće Europe kako bi pojačalo kapacitete svojih zemalja članica za borbu protiv korupcije. e pa, Vlada RH se poziva na preporuke GRECO-a o financiranju političkih stranaka kao i na preporuke Europske komisije. naglasak je, kako to biva u posljednje vrijeme, stavljen, na transparentnost i sveopću borbu protiv korupcije. i onda potpuno zanemare preporuke, odnosno ključnu preporuku, a ona je: financiranje političkih stranaka i izborne promidžbe treba nadzirati neovisno tijelo. zakonsko riješenje je da da je to u ingerenciji Državnog izbornog povjerenstva koje će koristiti usluge Državne revizije. a tko, ono, imenuje šefa/icu Državne revizije?!

iako sam se potrudio pročitatai suhoparno štivo GRECO-ove preporuke, nigdje nisam našao, kako sam ih nazvao, salery cupove, odnosno maksimalne iznose koje stranka ili nezavisni kandidat mogu potrošiti tijekom izbora, a koji se uvode novim zakonom. tako, recimo, kandidat za PRH smije maksimalno potrošiti 8,000,000.00 HRK u izbornom ciklusu što je nešto manje od 2 kune po glavi stanovnika u RH. a PRH nema izvršne ovlasti i samo sukreira vanjsku, obrambenu i sigurnosnu politiku. prevedeno, nema baš neki izravan utjecaj na živote građana RH. što se parlamentarnih i budućih EU izbora tiče, stranke i nezavisne liste smiju, po izbornoj jedinici, potrošiti 1,500,000.00 HRK, što znači da će naše stranke ukupno moći potrošiti  18,000,000.00 HRK za predstojeće parlamentarne izbore. ( malo kreativnosti: 10 IJ u RH + dijaspora + manjine) s tim da iznos sredstava nije povezan s isticanjem kandidata u pojedinoj izbornoj jedinici. osim toga, još uvijek nisu poznata pravila za EU izbore. ako cijela RH bude samo jedna izborna jedinica, liste će imati nešto više od 30 lipa po glavi stanovnika RH za izbornu promidžbu.

potencijalnih 18,000,000.00 HRK, odnosno definiranih 15,000,000.00 HRK za 10 izbornih jedinica u RH, na koje se obično fokusiramo, čini se jako puno. no, kad se malo poigramo matematikom, ispada da stranka smije potrošiti nešto više od 3.30 HRK po građaninu RH za objašnjavanje i prezentiranje programa odnosno poteza koje će povlačiti kada i ako preuzme vlast. a sve to spada u segment političke komunikacije, područje kojim se bavim i koje bi se, sustavno, trebalo razvijati i napredovati. čak i u Hrvatskoj. kad bi smo imali 10 političkih opcija koje će na predstojećim parlamentarnim izborima svaka potrošiti 15,000,000.00 HRK, dođemo do brojke od 150,000,000.00 HRK. ili u nacionalno općeprihvaćenoj valuti, nešto više od 20,000,000.00 €. reći će te da su to ogromni novici i da se stranke razbacuju i da se to može puno bolje iskoristiti.

i onda ćemo se razići u razmišljanjima. ukupno RH tržište oglašavanja, prema službenim brojkama, i u recesijskoj/stagnacijskoj godini, je cca 11 puta veće od tog iznosa. preciznije, oko 1,650,000,000.00 HRK ili oko 220,000,000.00 €. kao što se vidi prema podacima iz prošle, 2009. godine, tri mobilna operatera su potrošila oko 828,000,000.00 HRK na oglašavanje. to je 5 i pol puta više od potencijalne brojke koju bi smjelo potrošiti 10 snažnih, političkih opcija na RH političkoj pozornici. a svi znamo da ih nema toliko. to je gotovo 185.00 HRK po glavi stanovnika RH da se odlučimo hoćemo li i kakav novi mobilni telefon, hoćemo li mijenjati tarifu ili ćemo s jedne mreže skoknuti na drugu. ako se za to toliko troši, koliko bi se trebalo potrošiti na donošenje ispravne odluke o tome tko će nas voditi, odnosno tko će upravljati RH u mandatu od 4 godine?!

oglasavanj 2009

još su zanimljivije brojke za izbornu promidžbu kandidata koji imaju najizravniji utjecaj na kvalitetu naših života, odnosno za gradonačlenike, načelnike i župane. kandidat za gradonačelnika Grada Zagreba smije potrošiti samo 500,000.00 HRK, odnosno nešto više od 60 lipa po Zagrepčancu ili Zagrebčanki. istovremeno, kandidat za gradonačelnika Krapine smije potrošiti skoro 31.00 HRK po glavi za svoj izbor jer je riječ o županijskom središtu i tamo je salery cup 400,000.00 HRK. još je zanimljivije da se za izbor predstavničkog tijela lokalne jedinice vlasti, ukupno, smije potrošiti, vjerovali ili ne, samo 50,000.00 HRK. neovisno o veličini, snazi i značaju lokalne jedinice vlasti…

s druge strane, konačni prijedlog zakona donosi značajna ograničenja na iznose donacija političkim strankama te kazne za neispunjavanje obaveza, prije svega u podnošenju računa za troškove financiranja i izborne promidžbe. najžešće kazne odnose se na uskratu javnih sredstava za financiranje političkoga djelovanja koja se ostvaruju iz državnog i lokalnih proračuna. to me podsjetilo na scenu iz filma The Social Network u kojoj Mark Zuckerberg pita odvjetnicu što da radi s tužbama koje mu vise nad glavom. ona mu kaže, gledaj na njih kao na kazne za prebrzu vožnju, plati ih i nastavi dalje. tako mogu velike i jake stranke, prekršiti pravila, pobijediti na izborima i onda uredno platiti kaznu za prebrzu vožnju.

kako se, obično, pokušavamo se ugledati u strana iskustva, ali u konkretnom slučaju nema jednoznačnih i univerzalnih odgovora. Amerikanci su si, čak, pokušali napraviti preglednik Campaign Finance kako bi sami znali pristupiti problematici. jedan od najzanimljivijih sustava je u Velikoj Britaniji koja posebno razdvaja dio koji smiju potrošiti stranke, a posebno kandidati, neovisno o stranačkoj pripadnosti. stranka na parlamentarnim izborima smije potrošiti 30,000.00 funti po izbornoj jedinici. ukupno 19,500,000.00 funti. s druge strane kandidat smije trošiti određene iznose u predkampanji (25,000.00 funti) i kampanji (7,150.00 funti) plus 5 ili 7 penija po glavi birača, ovisno o tome je li riječ o urbanom ili ruralnom izbornom okrugu. e da, u UK nema plaćenog oglašavanja u elektroničkim medijima, a mora se prijaviti svaka donacija veća od 50.00 funti. Njemačka, recimo, nema maksimalni dopušteni izbor potrošnje na izborima i kod njih se ne moraju prijaviti izvori donacija do 10,000.00 € na godišnjoj razini. a osim novca koji dobivaju kroz donacije i članarine, stranke mogu računati na sredstva iz proračuna od 0.38 € na svaki EURO koji prikupe.

na koncu, želio bih da se prestane s prodajom socijalne demagogije i da se kaže da demokracija košta. ali da cijenu moramo platiti kako bi smo bili dovoljno dobro informirani da možemo donijeti ispravnu odluku i izabrati najbolje, bilo na lokalnoj, bilo na nacionalnoj razini, kojima ćemo povjeriti upravljanje u mandatnom razdoblju. možete imati najbolju ideju za izlazak RH iz krize i okupiti najbolje ljude u tim, ali ako nemate načina ili su vam jako ograničeni načini komunikacije s biračima, nećete proći na izborima. osim toga, zakon će samo potaknuti kreativnost u pronalaženju rupa ili načina da se zaobiđu ograničenja kako bi se postigao rezultat. ili će te se, svjesno, odlučiti da nakon izborne pobjede platite kaznu za prebrzu vožnju. osim toga, kontrola, opet, nije neovisna. ne kažem da će se dogoditi zlouporaba kontrolnih mehanizama, ali ako postoji mogućnost…

osim toga, nezavisna kontrola bi nam, možda, napokon omogućila da doznamo koji su to “nezavisni i objektivni” komunikacijski stručnjaci iza pojedine političke opcije ili kandidata. nije sporno da ih treba angažirati. dapače! ako ćemo angažirati vodoinstalatera da nam sredi dovod i odvod vode ili vrsnog zubara da nam sredi i održava zube, tako i političke stranke i nezavisni kandidati trebaju angažirati komunikacijske stručnjake da im pomognu doprijeti do birača. problem je sa “stručnjacima” koji glume političku neovisnost. i na kraju krajeva, ne mislim tvrditi da je novac ključ uspjeha u politici (prisjetite se slučaja Milan B u utrci za PRH), ali bi nam svima bilo puno bolje da se znaju stvarni iznosi koji su potrošeni za što, bez straha da će netko biti proglašen rastrošnim. ako se mogu trošiti milijuni na odabir najboljeg praška za rublje ili paste za zube, vjerujem da ne treba štedjeti na izbornoj promidžbi. ipak se radi o našim životima, na 4 godine. koji vam je izbor važniji?!

Post to Twitter Post to Facebook Send Gmail Post to LinkedIn

Leave a Reply