Social media „l’art pour l’art“ ili jesu li društveni mediji postali sami sebi svrhom?

Posted November 15th, 2011 in Blog by Krunoslav Vidić

Nakon podužeg nagovaranja i uspješnog raščišćavanja rasporeda, uspio sam sjesti, srediti misli i složiti nešto za mog prijatelja Dragana Močevića i Prime blog.

Budući da sam gotovo svakodnevno uronjen u društvene mreže i nove medije na području Yugosfere, odlučio sam malo se pozabaviti prostorom u kojem se, htjeli mi to priznati ili ne, svakodnevno odvija dio naših života. Kako je riječ o novom i još neistraženom području, koje iz dana u dan raste i razvija se, na sve strane rastu, kao gljive poslije kiše, razni stručnjaci, gurui i ninje za društvene mreže i nove medije. E da, meni je puno draži naziv, društveni mediji pa ću njega ubuduće upotrebljavati kada govorim o blogovima, Facebooku, twitteru, google+u, YouTubeu, flickru, Quori, Tumblru, MySpaceu, Quiku i ne znam kako se sve ne zovu internetska mjesta konverzacije i dijeljenja. I sad nazad na moja razmišljanja. Ako vas, uopće, zanima o čemu razmišljam.Na jednom skupu komunikacijskih stručnjaka na Ekonomskom fakultetu u Splitu rekao sam nešto što me proganjalo kako u on line, tako i u off line svijetu. Odgovarajući na pitanje o društvenim medijima i njihovom utjecaju na reputaciju, rekao sam da, iz moje perspektive, dugoročno gledano, imamo problem jer se u području komunikacija i izgradnje te upravljanja reputacijom stvaraju nova zanimanja – social media manager i community manager – u kojima dobrim dijelom rade ljudi koji su, u najmanju ruku, sociofobni. Meni se čini da se puno radije druže s 0 i 1, nego li sa stvarnim ljudima koji ih, čini mi se, prilično nerviraju. Znam, znam, nabacujem etiketu bez osnove, temeljim ju na vlastitim opservacijama bez temelja na nekom „relevantnom istraživanju“, nisam objektivan jer nisam utjecajan, nisu oni hateri nego imaju mišljenje o svemu koje jedino ispravno i druga ih mišljenja ne zanimaju i sigurno imaju prijatelje koju nisu oni mali ljudi koji žive u računalima.

Iako imam password za Facebook, twitter i koješta drugo, sebe ne smatram ni SMM-om, ni CM-om. Kada me pitaju što radim, kažem da sam komunikacijski savjetnik koji se bavi izgradnjom i upravljanjem reputacijom. Društveni mediji, u svoj svojoj veličini, još uvijek su samo jedan od kanala, zahtjevniji, inovativniji i inventivniji od postojećih s hrpom alata, ali i dalje samo dio puno šireg sustava o kojem ovisi reputacija. Budući da me politička komunikacija posebno zanima, na nedavno održanom biZbuZZu u Nišu sam, govoreći o političkoj komunikaciji na internetu, rekao da se u skoro vrijeme, kako u bijelom svijetu, tako i na našim prostorima, izbori neće dobivati na društvenim medijima, ali se bez društvenih medija neće moći pobijediti na izborima. Moguće da je to svima potpuno jasno, ali meni je sinulo tek nakon predsjedničkih izbora u RH.

Ma koliko nam se činilo, posebno nama koji smo svakodnevno umočeni u njih, da se bez društvenih medija ne može, svakodnevni život nas iz dana u dan opovrgava. Posebno kad malo stanete i razmislite pa vam sine da masa ekipe koja se smatra guruima, expertima ili ninjama društevnih medija, u off line svijetu ne može ostvariti niti osnovne oblike komunikacije, ali zato koriste razne „tips & tricks“, SEO, SMO ili S&M, kupavanje publike ili muljanje algoritama za visoko pozicioniranje i stvaranje virtualne reputacije, temeljno nerazumijevajući u čemu je kvaka s društvenim medijima.

A u čemu je kvaka s njima, napisat ću slijedeći krug kad ulovim vremena, maznem neke ćevape u Banja Luci ili zvrk, dva bureka u Sarajevu.

*post je originalno objavljen na http://blog.prime.ba/. hvala Dragane!

Post to Twitter Post to Facebook Send Gmail Post to LinkedIn

Upravljanje reputacijom

Posted April 26th, 2011 in Blog by Krunoslav Vidić

Više puta mi se dogodilo da sam u razgovoru s poznanicima, prijateljima pa čak i s potencijalnim klijentima, rekao da se ne bavim PR-om, nego da sam savjetnik za upravljanje reputacijom. Kad su klijenti u pitanju, ubacim i pridjev strateški, ne zato što tako bolje zvuči, nego zato što mislim da se, kako komunikaciji, tako i upravljanju reputacijom treba strateški pristupati. Nakon što je definiran cilj. Kako bi smo znali u kojem smjeru trebamo ići. I da se sam, prema nekima prodavač magle, ne bih izgubio u toj magli.

Zašto upravljanje reputacijom? Zato što je to sveobuhvatniji, dalekosežniji i zahtjevniji posao od odnosa s javnostima, potrebno mu je pristupiti sustavno i na duži rok. Neki će reći da je riječ o poslu koji se neprekidno radi. Ma koliko u .hr ne postojala svijest o tome. Jedan od ključnih elemenata za procjenjivanje uspješnosti savjetničkog posla, mjerljivost, je kod upravljanja reputacijom prilično egzaktan i ne ostavlja previše prostora za nadmudrivanje između klijenta i savjetnika kod podvlačenja crte i sravnjivanja računa.

Budući da su u Sjedinjenim Državama odavno shvatili važnost sustavnog upravljanja reputacijom, prilično je logično da je kriterije za mjerenje reputacije i uspoređivanje s konkurencijom razvio i uspostavio Amerikanac. Riječ je o Charlesu Fombrunu, predsjedniku i suosnivaču Reputation Institutea. Fombrun navodi šest kriterija o kojima ovisi reputacija, emocionalna privlačnost, proizvodi i usluge, društvena odgovornost, radno okruženje, vizija i leadership te financijski rezultati, koristeći ih, prije svega, za mjerljivost rezultata tvrtki. Bez prevelikih izmjena ili pretjeranih prilagodbi, isti se kriteriji mogu primjenjivati na osobe, NGO-e, vjerske zajednice, javne institucije ili političke stranke.

Emocionalna privlačnost – jednostavno voliš, cijeniš, poštuješ ili vjeruješ nekoj kompaniji, čovjeku ili partiji
Proizvodi i usluge – vjeruješ da tvrtka, NGO ili političar prodaju proizvod, temu ili politiku vrhunske kvalitete, inovativan, pouzdan ili dobrog odnosa uloženog i dobivenog
Društvena odgovornost – misliš da je tvrtka, osoba ili vjerska zajednica dobar građanin: podupire javno dobro, ne nanosi štetu okolišu i sudjeluje u u radu lokalne zajednice
Radno okruženje – vjeruješ da se kompanijom dobro upravlja, da ima najbolje zaposlenike koje novac može kupiti i da bi u njoj bilo super raditi
Vizija i leadership – osjećaš da tvrtka ili partija ima jasnu viziju za budućnost i jako vodstvo
Financijski rezultati – zadovoljan si tvrtkinom profitabilnošću, vjeruješ u snažne izglede za budućnost i ne misliš da je ulaganje u nju rizično ili si, pak, zadovoljan transparentnošću partijskih financija u kojima vidiš dovoljnu zalihu za uspješno vođenje dolazeće kampanje ili više njih

Svih šest kriterija se mogu valorizirati, način mjerenja može svatko sebi prilagoditi, i na taj način dobijete preciznu sliku vlastite reputacije te mogućnost usporedbe s konkurencijom. Osim toga, svaki od šest kriterija, izmjeren, vam daje sliku potencijalno problematičnog područja na kojem morate poraditi kako bi ste se nastavili uspješno kretati prema cilju. Osim radi bržeg, lakšeg i jednostavnijeg dosizanja cilja, upravljanje reputacijom je važno i zbog izravnih financijskih učinaka koje pad ili rast reputacije mogu imati ne vrijednost vašeg posla, vas samih ili političke opcije kojoj pripadate.

U Reputation Instituteu procjenjuju da rast ili pad reputacije od 10% znači rast ili pad tržišne vrijednosti kompanije od 1% do 5% ovisno o sektoru u kojem posluje. Osim toga, postoji snažna statistička korelacija između reputacije tvrtke i vjerojatnosti da će potrošači kupiti, preporučiti ili investirati u kompaniju, njen proizvod ili uslugu. U politici je to još izraženije jer pad ili rast reputacije od 10% može značiti izgubljene ili dobivene izbore. Nakon što ste ovo pročitali, ne bi trebali više pitati što je to upravljanje reputacijom, nego: “Kad počinjemo?”

Post to Twitter Post to Facebook Send Gmail Post to LinkedIn

Strategija

Posted April 11th, 2011 in Blog by Krunoslav Vidić

splet okolnosti me spriječio da razmišljanja, misli i ono što putem naučim, pretočim u zapise koji će, prije svega, poslužiti meni kao podsjetnici, a onda i drugima omogućiti da nešto nauče, da se podsjete ili da na neki događaj ili temu imaju alternativni pogled. nekoliko mi je događaja posljednjih dana pomoglo da se ponovno ulovim pisanja i osvrnem na jednu od omiljenih mi tema. iako neki smatraju da se previše bavimo “strategijom”, na raznim razinama, mislim da je ispravno definiranje strategije ključ kako, u mnogim situacijama, uspješno dosegnuti cilj koji smo si sami postavili.

prvi povod za ovaj text je razgovor s kolegom o raznim pogledima na strategije i razbacivanjima tom rječju na sve strane. kada razgovarate s političarima, PR-ovcima ili novokomponiranim stručnjacima za sve i svašta, gotovo na samom početku razgovora iskrsnut će riječ strategija. kad uđete malo dublje u priču, ako ste si dali malo truda i pročitali nešto o strategijama, shvatit ćete da velika većina, ustvari, nema pojma o čemu priča. ili miješa ciljeve sa strategijom ili taktiku ubacuje na mjesto strategije ili miješa elemente taktike sa strategijom. s druge strane, moj uvaženi kolega smatra da se ne mora baš svaki put i svakom poslu strateški pristupati. imamo ad hoc poziciju, zahtjev klijenta, krizu ili priliku, i treba reagirati bez puno “mudrovanja”, sad i odmah. i klijentu uzeti novce. mogu se složiti da se za svaki posao ne mora izrađivati strategija jer, ponekada, jednostavno nema dovoljno vremena i stvari treba odrađivati odmah ili nakon vrlo kratke pripreme.

ali tada bi na snagu trebao stupiti strateški pristup poslu. pojednostavljeno, vaša strategija koju primjenjujete u poslu, prilikom rješavanja problema ili iskorištavanja prilika koje su se ukazale. ne morate izraditi strategiju za ad hoc posao, ali morate imati strateški pristup kako bi ste bili učinkoviti, ekonomični i postigli ciljani rezultat. ako se drugačije ponašate, dogodit će vam se da ono malo vremena što imate, izgubite na traženje procedura, prikupljanje informacija na pogrešnim mjestima ili na gađanje potpuno pogrešnoga cilja. nije važno radi li se o one time dealu ili o dugotrajnijem angažmanu, posao trebamo raditi na najbolji mogući način. osim što tako brže ispunimo zadani cilj, zadovoljimo klijenta te ulažemo u vlastitu reputaciju. a ako se bavimo upravljanjem reputacijom, naizmjerno je važno da izgrađujemo i ulažemo u vlastitu reputaciju. no, ako vam je jedini cilj klijenta “oženiti” za novce, sasvim vam je svejedno hoće li uživati u “bijelim bubrezima” koje ste mu prodali i hoće li se kod vas vratiti po još malo dobro zapakirane magle.

ako cilj (objective) definira metu prema kojoj stremimo, naše krajnje odredište, strategija (strategy) određuje glavne smjernice i postavlja konstrukciju za razmišljanje usmjereno prema cilju, taktika ili više njih (tactics) nam kaže na koji ćemo način, odnosno kojim metodama, alatima i oruđima stići do cilja. prilikom definiranja cilja moramo biti određeni i točno navesti što želimo postići. nakon što smo definirali i u potpunosti razumjeli cilj, razvijamo strategiju koju mora, na svim razinama izvršavanja, provoditi svatko tko je uključen u njenu realizaciju. postojanje strategije ne znači da će nam se taktika sama pokazati, ali će nam razumjevanje cilja pomoći da ostanemo usredotočeni i da brzo i lako donosimo taktičke odluke. često se događa oko nas da se ekipa previše usmjeri na taktiku i vrlo lako napusti glavni cilj, ako taktika ne daje očekivani rezultat.

baš to, zadržavanje glavnog cilja u fokusu, drugi je povod ovom textu. spletom okolnosti, na twitteru sam naletio na raspravu o jednom veeeliiikooom brandu u .hr, trenutnoj nedostupnosti njegovih usluga na jednom, u tom trenutku vrlo napučenom, području te o nejavljanju community managera tog branda s objašnjenjem što se događa. ne, ne želim ovdje ulaziti u raspravu o tome je li CM služba za korisnike, advertising platforma ili PR kanal, ali želim skrenuti pozornost na činjenicu da taj veeeliiikiii brand nije imao strategiju za krizne situacije. što mi je naknadno objašnjeno u izravnom kontaktu s CM-om. koji mi je pokušao objasniti da će možda za 2 mjeseca stvari koje su na samom početku trebale biti definirane i precizirane, sjesti na mjesto. netko jako veeeliiikiii si, moguće, može dopustiti 2 mjeseca za uhodavanje strategije, ali nitko nije tako veliki da mu reputacija neće biti okrznuta i da na njoj neće ostati udubljenje.

treći, izravan povod za ovaj napis je text Why Social Media Is a Waste of Time for Most Banks & Credit Unions na koji sam slučajno naletio. tekst nije kratak, nema puno slika, ali si ipak dajte truda i pročitajte ga. neovisno radite li u bankarskom sektoru ili u kreditnim zadrugama ili u proizvodnji hrane za stoku. vjerujte mi, uštedjet će vam jako puno vremena (a vrijeme je novac kao što ćete doznati u textu) i pristojnu količinu novca. nakon što sam ga pročitao, imao sam dojam da mi je netko pročitao misli i složio ih u skroz pristojan text. (nepristojne misli su cenzurirane. – op.a.)

prije pola godine ili nešto manje, jedna me kolegica iz bankarskog sektora zamolila da joj pomognem naći nekoga za community management za neke njene prijatelje. kako to obično radim, rekao sam da ću pomoći, ali me zanimalo što im, ustvari, treba. ponudio sam da sjednemo na kavu i da ćemo nakon toga biti pametniji i znati treba li im uopće community manager. ona je rekla da će im to predložiti. dva mjeseca kasnije mi je javila da su “oni”, nikada mi nije rekla o kome je riječ, ali moguće je da su karticari iz njenog sektora, našli CM-a. malo sam zakotrljao klikere i došao do zaključka da je netko našao “odgovarajuću” osobu za potpuno nedefinirano radno mjesto, da radi posao koji im, moguće, uopće nije potreban. ima se, može se…

i tu se vraćamo na taktiku, strategiju i cilj. važno je krajnji cilj ne izgubiti iz vida, a ekipa iz The Financial Brand vam nudi instant rješenje ako nekako uspijete definirati cilj pa vam usfali online strategija.

Post to Twitter Post to Facebook Send Gmail Post to LinkedIn