Suradnja s CMV-om

Posted February 23rd, 2012 in Blog by Krunoslav Vidić

Već neko vrijeme pišem osvrte, prije svega, na politička događanja u .hr za moje prijatelje i kolege iz Centra modernih veština u Beogradu. Sjajna su ekipa i užasno mi je drago da me trpe i redovno objavljuju moje umotvorine pretočene u članke o političkoj komunikaciji, socijaldemokraciji ili .hr politici općenito. Hvala im!

Post to Twitter Post to Facebook Send Gmail Post to LinkedIn

Upravljanje reputacijom

Posted April 26th, 2011 in Blog by Krunoslav Vidić

Više puta mi se dogodilo da sam u razgovoru s poznanicima, prijateljima pa čak i s potencijalnim klijentima, rekao da se ne bavim PR-om, nego da sam savjetnik za upravljanje reputacijom. Kad su klijenti u pitanju, ubacim i pridjev strateški, ne zato što tako bolje zvuči, nego zato što mislim da se, kako komunikaciji, tako i upravljanju reputacijom treba strateški pristupati. Nakon što je definiran cilj. Kako bi smo znali u kojem smjeru trebamo ići. I da se sam, prema nekima prodavač magle, ne bih izgubio u toj magli.

Zašto upravljanje reputacijom? Zato što je to sveobuhvatniji, dalekosežniji i zahtjevniji posao od odnosa s javnostima, potrebno mu je pristupiti sustavno i na duži rok. Neki će reći da je riječ o poslu koji se neprekidno radi. Ma koliko u .hr ne postojala svijest o tome. Jedan od ključnih elemenata za procjenjivanje uspješnosti savjetničkog posla, mjerljivost, je kod upravljanja reputacijom prilično egzaktan i ne ostavlja previše prostora za nadmudrivanje između klijenta i savjetnika kod podvlačenja crte i sravnjivanja računa.

Budući da su u Sjedinjenim Državama odavno shvatili važnost sustavnog upravljanja reputacijom, prilično je logično da je kriterije za mjerenje reputacije i uspoređivanje s konkurencijom razvio i uspostavio Amerikanac. Riječ je o Charlesu Fombrunu, predsjedniku i suosnivaču Reputation Institutea. Fombrun navodi šest kriterija o kojima ovisi reputacija, emocionalna privlačnost, proizvodi i usluge, društvena odgovornost, radno okruženje, vizija i leadership te financijski rezultati, koristeći ih, prije svega, za mjerljivost rezultata tvrtki. Bez prevelikih izmjena ili pretjeranih prilagodbi, isti se kriteriji mogu primjenjivati na osobe, NGO-e, vjerske zajednice, javne institucije ili političke stranke.

Emocionalna privlačnost – jednostavno voliš, cijeniš, poštuješ ili vjeruješ nekoj kompaniji, čovjeku ili partiji
Proizvodi i usluge – vjeruješ da tvrtka, NGO ili političar prodaju proizvod, temu ili politiku vrhunske kvalitete, inovativan, pouzdan ili dobrog odnosa uloženog i dobivenog
Društvena odgovornost – misliš da je tvrtka, osoba ili vjerska zajednica dobar građanin: podupire javno dobro, ne nanosi štetu okolišu i sudjeluje u u radu lokalne zajednice
Radno okruženje – vjeruješ da se kompanijom dobro upravlja, da ima najbolje zaposlenike koje novac može kupiti i da bi u njoj bilo super raditi
Vizija i leadership – osjećaš da tvrtka ili partija ima jasnu viziju za budućnost i jako vodstvo
Financijski rezultati – zadovoljan si tvrtkinom profitabilnošću, vjeruješ u snažne izglede za budućnost i ne misliš da je ulaganje u nju rizično ili si, pak, zadovoljan transparentnošću partijskih financija u kojima vidiš dovoljnu zalihu za uspješno vođenje dolazeće kampanje ili više njih

Svih šest kriterija se mogu valorizirati, način mjerenja može svatko sebi prilagoditi, i na taj način dobijete preciznu sliku vlastite reputacije te mogućnost usporedbe s konkurencijom. Osim toga, svaki od šest kriterija, izmjeren, vam daje sliku potencijalno problematičnog područja na kojem morate poraditi kako bi ste se nastavili uspješno kretati prema cilju. Osim radi bržeg, lakšeg i jednostavnijeg dosizanja cilja, upravljanje reputacijom je važno i zbog izravnih financijskih učinaka koje pad ili rast reputacije mogu imati ne vrijednost vašeg posla, vas samih ili političke opcije kojoj pripadate.

U Reputation Instituteu procjenjuju da rast ili pad reputacije od 10% znači rast ili pad tržišne vrijednosti kompanije od 1% do 5% ovisno o sektoru u kojem posluje. Osim toga, postoji snažna statistička korelacija između reputacije tvrtke i vjerojatnosti da će potrošači kupiti, preporučiti ili investirati u kompaniju, njen proizvod ili uslugu. U politici je to još izraženije jer pad ili rast reputacije od 10% može značiti izgubljene ili dobivene izbore. Nakon što ste ovo pročitali, ne bi trebali više pitati što je to upravljanje reputacijom, nego: “Kad počinjemo?”

Post to Twitter Post to Facebook Send Gmail Post to LinkedIn

Božić 2.0 – The Digital Story of Nativity

Posted December 15th, 2010 in Blog by Krunoslav Vidić

Bliži nam se kraj godine, još pola mjeseca je ostalo da zatvorimo 2010. i krenemo u, nadam se i vjerujem, bolju, uspješniju i zabavniju 2011. Godinu koju zatvaramo definitivno su označile društvene mreže i novi mediji. Zato mi je super sjeo film Christmas 2.0 (Božić 2.0). Uz najbolje želje za predstojeće blagdane, nadam se da će se i vama svidjeti. Uživajte!

Post to Twitter Post to Facebook Send Gmail Post to LinkedIn

zakon za poticanje kreativnosti i inventivnosti

Posted December 8th, 2010 in Blog by Krunoslav Vidić

spominjanje poticanja kreativnosti i inventivnosti, vjerujem, jako će se teško povezati sa Zakonom o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe. e pa, dao sam si truda i pročitao konačni prijedlog zakona kojim se ovih dana bave radna tijela Hrvatskog sabora i, vjerovali ili ne, bio sam prilično iznenađen. Vlada RH je na svojoj 93. sjednici, u čijoj arhivi možete naći konačnu verziju zakona na koju se u ovom tekstu referiram, odlučila u saborsku proceduru uputiti uglancanu i ušminkanu verziju zakona koji će, po mom skromnom mišljenju, samo aktivirati male, sive stanice u dovijanju kako izbjeći njegove članke i stavke, a neće niti malo doprinjeti transparentnosti financiranja rada i izborne promidžbe političkih stranaka u RH.

uz ogradu da nisam pravnik i politolog te da sam, moguće, fulao sve finese koje je zakonodavac htio ugraditi u prijedlog zakona, dat ću si za pravo da kažem da su, ponovno, “omašili ceo fudbal”. ali krenut ću redom, ako ga, u konkretnom slučaju, uopće ima. prije svega u oko mi je upalo da je za zakon potrošeno 26 stranica, dok je za obrazloženje zakona bilo potrebno još 20 stranica teksta. upravo informacije koje se nalaze u obrazloženju, natjerale su me da se dodatno potrudim i proučim kako se financiraju stranke i političke kampanje u nekim od dugogodišnjih demokracija svijeta. i mogu vam reći da je načina financiranja stranka i političkih kampanja, gotovo jednako koliko država na planeti.

no, prije nego se tome posvetim, skrenut ću vam pozornost na The Group of States Against Corruption, instituciju koju je 1999. utemeljilo Vijeće Europe kako bi pojačalo kapacitete svojih zemalja članica za borbu protiv korupcije. e pa, Vlada RH se poziva na preporuke GRECO-a o financiranju političkih stranaka kao i na preporuke Europske komisije. naglasak je, kako to biva u posljednje vrijeme, stavljen, na transparentnost i sveopću borbu protiv korupcije. i onda potpuno zanemare preporuke, odnosno ključnu preporuku, a ona je: financiranje političkih stranaka i izborne promidžbe treba nadzirati neovisno tijelo. zakonsko riješenje je da da je to u ingerenciji Državnog izbornog povjerenstva koje će koristiti usluge Državne revizije. a tko, ono, imenuje šefa/icu Državne revizije?!

iako sam se potrudio pročitatai suhoparno štivo GRECO-ove preporuke, nigdje nisam našao, kako sam ih nazvao, salery cupove, odnosno maksimalne iznose koje stranka ili nezavisni kandidat mogu potrošiti tijekom izbora, a koji se uvode novim zakonom. tako, recimo, kandidat za PRH smije maksimalno potrošiti 8,000,000.00 HRK u izbornom ciklusu što je nešto manje od 2 kune po glavi stanovnika u RH. a PRH nema izvršne ovlasti i samo sukreira vanjsku, obrambenu i sigurnosnu politiku. prevedeno, nema baš neki izravan utjecaj na živote građana RH. što se parlamentarnih i budućih EU izbora tiče, stranke i nezavisne liste smiju, po izbornoj jedinici, potrošiti 1,500,000.00 HRK, što znači da će naše stranke ukupno moći potrošiti  18,000,000.00 HRK za predstojeće parlamentarne izbore. ( malo kreativnosti: 10 IJ u RH + dijaspora + manjine) s tim da iznos sredstava nije povezan s isticanjem kandidata u pojedinoj izbornoj jedinici. osim toga, još uvijek nisu poznata pravila za EU izbore. ako cijela RH bude samo jedna izborna jedinica, liste će imati nešto više od 30 lipa po glavi stanovnika RH za izbornu promidžbu.

potencijalnih 18,000,000.00 HRK, odnosno definiranih 15,000,000.00 HRK za 10 izbornih jedinica u RH, na koje se obično fokusiramo, čini se jako puno. no, kad se malo poigramo matematikom, ispada da stranka smije potrošiti nešto više od 3.30 HRK po građaninu RH za objašnjavanje i prezentiranje programa odnosno poteza koje će povlačiti kada i ako preuzme vlast. a sve to spada u segment političke komunikacije, područje kojim se bavim i koje bi se, sustavno, trebalo razvijati i napredovati. čak i u Hrvatskoj. kad bi smo imali 10 političkih opcija koje će na predstojećim parlamentarnim izborima svaka potrošiti 15,000,000.00 HRK, dođemo do brojke od 150,000,000.00 HRK. ili u nacionalno općeprihvaćenoj valuti, nešto više od 20,000,000.00 €. reći će te da su to ogromni novici i da se stranke razbacuju i da se to može puno bolje iskoristiti.

i onda ćemo se razići u razmišljanjima. ukupno RH tržište oglašavanja, prema službenim brojkama, i u recesijskoj/stagnacijskoj godini, je cca 11 puta veće od tog iznosa. preciznije, oko 1,650,000,000.00 HRK ili oko 220,000,000.00 €. kao što se vidi prema podacima iz prošle, 2009. godine, tri mobilna operatera su potrošila oko 828,000,000.00 HRK na oglašavanje. to je 5 i pol puta više od potencijalne brojke koju bi smjelo potrošiti 10 snažnih, političkih opcija na RH političkoj pozornici. a svi znamo da ih nema toliko. to je gotovo 185.00 HRK po glavi stanovnika RH da se odlučimo hoćemo li i kakav novi mobilni telefon, hoćemo li mijenjati tarifu ili ćemo s jedne mreže skoknuti na drugu. ako se za to toliko troši, koliko bi se trebalo potrošiti na donošenje ispravne odluke o tome tko će nas voditi, odnosno tko će upravljati RH u mandatu od 4 godine?!

oglasavanj 2009

još su zanimljivije brojke za izbornu promidžbu kandidata koji imaju najizravniji utjecaj na kvalitetu naših života, odnosno za gradonačlenike, načelnike i župane. kandidat za gradonačelnika Grada Zagreba smije potrošiti samo 500,000.00 HRK, odnosno nešto više od 60 lipa po Zagrepčancu ili Zagrebčanki. istovremeno, kandidat za gradonačelnika Krapine smije potrošiti skoro 31.00 HRK po glavi za svoj izbor jer je riječ o županijskom središtu i tamo je salery cup 400,000.00 HRK. još je zanimljivije da se za izbor predstavničkog tijela lokalne jedinice vlasti, ukupno, smije potrošiti, vjerovali ili ne, samo 50,000.00 HRK. neovisno o veličini, snazi i značaju lokalne jedinice vlasti…

s druge strane, konačni prijedlog zakona donosi značajna ograničenja na iznose donacija političkim strankama te kazne za neispunjavanje obaveza, prije svega u podnošenju računa za troškove financiranja i izborne promidžbe. najžešće kazne odnose se na uskratu javnih sredstava za financiranje političkoga djelovanja koja se ostvaruju iz državnog i lokalnih proračuna. to me podsjetilo na scenu iz filma The Social Network u kojoj Mark Zuckerberg pita odvjetnicu što da radi s tužbama koje mu vise nad glavom. ona mu kaže, gledaj na njih kao na kazne za prebrzu vožnju, plati ih i nastavi dalje. tako mogu velike i jake stranke, prekršiti pravila, pobijediti na izborima i onda uredno platiti kaznu za prebrzu vožnju.

kako se, obično, pokušavamo se ugledati u strana iskustva, ali u konkretnom slučaju nema jednoznačnih i univerzalnih odgovora. Amerikanci su si, čak, pokušali napraviti preglednik Campaign Finance kako bi sami znali pristupiti problematici. jedan od najzanimljivijih sustava je u Velikoj Britaniji koja posebno razdvaja dio koji smiju potrošiti stranke, a posebno kandidati, neovisno o stranačkoj pripadnosti. stranka na parlamentarnim izborima smije potrošiti 30,000.00 funti po izbornoj jedinici. ukupno 19,500,000.00 funti. s druge strane kandidat smije trošiti određene iznose u predkampanji (25,000.00 funti) i kampanji (7,150.00 funti) plus 5 ili 7 penija po glavi birača, ovisno o tome je li riječ o urbanom ili ruralnom izbornom okrugu. e da, u UK nema plaćenog oglašavanja u elektroničkim medijima, a mora se prijaviti svaka donacija veća od 50.00 funti. Njemačka, recimo, nema maksimalni dopušteni izbor potrošnje na izborima i kod njih se ne moraju prijaviti izvori donacija do 10,000.00 € na godišnjoj razini. a osim novca koji dobivaju kroz donacije i članarine, stranke mogu računati na sredstva iz proračuna od 0.38 € na svaki EURO koji prikupe.

na koncu, želio bih da se prestane s prodajom socijalne demagogije i da se kaže da demokracija košta. ali da cijenu moramo platiti kako bi smo bili dovoljno dobro informirani da možemo donijeti ispravnu odluku i izabrati najbolje, bilo na lokalnoj, bilo na nacionalnoj razini, kojima ćemo povjeriti upravljanje u mandatnom razdoblju. možete imati najbolju ideju za izlazak RH iz krize i okupiti najbolje ljude u tim, ali ako nemate načina ili su vam jako ograničeni načini komunikacije s biračima, nećete proći na izborima. osim toga, zakon će samo potaknuti kreativnost u pronalaženju rupa ili načina da se zaobiđu ograničenja kako bi se postigao rezultat. ili će te se, svjesno, odlučiti da nakon izborne pobjede platite kaznu za prebrzu vožnju. osim toga, kontrola, opet, nije neovisna. ne kažem da će se dogoditi zlouporaba kontrolnih mehanizama, ali ako postoji mogućnost…

osim toga, nezavisna kontrola bi nam, možda, napokon omogućila da doznamo koji su to “nezavisni i objektivni” komunikacijski stručnjaci iza pojedine političke opcije ili kandidata. nije sporno da ih treba angažirati. dapače! ako ćemo angažirati vodoinstalatera da nam sredi dovod i odvod vode ili vrsnog zubara da nam sredi i održava zube, tako i političke stranke i nezavisni kandidati trebaju angažirati komunikacijske stručnjake da im pomognu doprijeti do birača. problem je sa “stručnjacima” koji glume političku neovisnost. i na kraju krajeva, ne mislim tvrditi da je novac ključ uspjeha u politici (prisjetite se slučaja Milan B u utrci za PRH), ali bi nam svima bilo puno bolje da se znaju stvarni iznosi koji su potrošeni za što, bez straha da će netko biti proglašen rastrošnim. ako se mogu trošiti milijuni na odabir najboljeg praška za rublje ili paste za zube, vjerujem da ne treba štedjeti na izbornoj promidžbi. ipak se radi o našim životima, na 4 godine. koji vam je izbor važniji?!

Post to Twitter Post to Facebook Send Gmail Post to LinkedIn

Sarajevo PR Open broj 4

Posted November 25th, 2010 in Blog by Krunoslav Vidić

The Economist je svojevremeno predstavio sjajan naziv – Yugosfera. i mogu vam reći da mi je baš dobro sjeo kako u uho, tako i kao koncept prostora na kojem govorimo sličnim/istim jezicima, uživamo u gotovo identičnim specijalitetima i volimo se od srca nasmijati. Sarajevo PR Open, u svom 4. izdanju, bio je još jedno okupljalište dobrih ljudi i još boljih ideja na jednom mjestu. zahvaljujući Draganu Močeviću, u Sarajevu se okupila ekipa iz Hrvatske, Srbije (Vojvodine) te Bosne i Hercegovine, oba njezina dijela.

jedno od zanimljivh iskustava, o čemu je na svom blogu pisala kolegica panelistica Hana Kazazović, je upoznavanje u stvarnom svijetu ljudi koje gotvo svakodnevno srećem u virtualnom svijetu, posredstvom neke od društvenih mreža. s jedne strane, ljudi koji su me oduševili u virtualnom, u stvarnom su svijetu još bolji. s druge strane, imamo dojam da se neki puno lakše izražavaju i komuniciraju kada su ispred monitora svojih računala i kad dopuste prstima da se rasplešu po tipkovnici.

neću vam prepričavati kakve nam je birane predavače osigurala Lejla Brčaninović, dobra duhica konferencije, to možete pronaći na siteu Sarajevo PR Opena. samo ću istaknuti da cijela regija dijeli iste ili slične probleme, da postoji zdrav temelj na kojem svaka država posebno, ali i cijela regija može graditi suradnju, prije svega dijeleći ideje, znanja i iskustva, te da regija može postati, ako već nije, intranet u, kako netko reče na konferenciji, tom tamo Internetu, štogod bio i tkogod se njime koristio.

inače, Sarajevo PR Open ima i CSR twist. obećali su da će jednoj udruzi civilnoga društva (NGO) iz BiH-a, koju će odabrati preko stranice na Facebooku, omogućiti da uplovi u virtualni svijet. dizajnirat će im i podići site, tako da će moći cijelom umreženom svijetu prezentirati svoju agendu i pozvati potencijalne volontere ili donatore da se uključe i pomognu im u realizaciji njihova cilja.

na koncu, a malo prije kraja, nadam se da će se tradicija Sarajevo PR Opena nastaviti i da će organizatori i slijedeće godine, a i svih koje budu slijedile, uspjeti zainteresiranim PR-ovcima, studentima, novinarima, političarima i NGO-ovcima, ponuditi teme koje tek postaju aktualne i predavače koji su, ako ne više, onda barem pola sata ispred svog vremena. ili, da parafraziram, ako već nisu izmislili Internet, onda su na ti s ljudima koji jesu.

Post to Twitter Post to Facebook Send Gmail Post to LinkedIn

Cilj Strategija Taktika

Posted November 15th, 2010 in Blog by Krunoslav Vidić

gradnja kuće od krova nikome ne pada na pamet. ok, moguće je da je nekome pala na pamet, ali je taj posao jako teško odraditi na taj način uz postojeće zakone fizike. vjerujem, također, da je jako malo onih koji će ovaj post početi čitati od kraja. kad malo bolje razmislim, malo je stvari koje se rade od kraja prema početku. na pamet mi pada prelistavanje novina ili konzumiranje juhe na koncu obroka k’o što rade Francuzi. no, sve u svemu, malo je stvari koje činimo, a da ne slijedimo nekakav uvriježen, a moguće i logičan, red ili ritual. kad se tako pogledaju stvari, nije mi jasno zašto se komunikaciji, ovdje prije svega mislim na sadržaj, a ne na kanale prenošenja poruka, pristupamo naopako. zašto nam je fasada važnija od dobrog temelja, funkcionalnog rasporeda prostorija ili izolacije koja će osigurati da nam ljeti ne bude vruće, a zimi ledeno?!

govoreći na osnovu iskustava, velika većina klijenata ili potencijalnih klijenata, fokusirana je na instant rješenja koja će dati rezultate, ne preko noći, nego jučer. posebno ako se nađu u problemima, bilo koje vrste. osim toga, često se događa da se miješaju pojmovi pa se promidžba gura u odnose s javnostima, prikrivene reklame u općenje s korisnicima ili kupcima, a zaboravlja se da je riješ o odnosima s javnostima ili, još bolje, izgradnji i održavanju reputacije. to je dug i opsežan proces koji zahtjeva jako puno rada i ulaganja, prije svega, ideja, a onda i energije te sredstava. s takvim pristupom, uspjeh je zajamčen. ali ako se pouzdate u instant rješenja, može vam se dogoditi da vam sav trud i ulaganje uloženo u izgradnju i održavanje reputacije, nestanu, ne preko noći, nego prije nego li se noć spustila.

ako nemate priču o svom proizvodu, usluzi ili političkoj opciji, jako je malo onih koje ćete dugoročno zadržati i s kojima ćete se moći odnositi na duže staze. zato je neizmjerno važno definirati tri elementa: cilj ili više njih, najbolju strategiju i, na koncu, taktiku, odnosno alate kojima ćete stići do cilja ili ciljeva. i to se odnosi na sve oblike komunikacije, u online ili offline segmentima. ako vam je cilj prenisko postavljen, ostaje gorak ukus da ste mogli postići više. ako je previsok, imate problem s njegovim dostizanjem. ako i ispravno definirate cilj, odabir pogrešne strategije može ozbiljno ugroziti njegovu realizaciju. i na koncu, usmjerenost na taktike, odnosno alate, može vas dovesti u situaciju da ste se usmjerili na boju fasade, a sve ostalo vam se raspada. to se, u posljednje vrijeme, često događa s novim medijima i društvenim mrežama.

baveći se fenomenima, a ne sustavom, jako puno ljudi izgubi se u šumi, umjesto da se popne na brdo i promatra sliku koja se prostire na sve strane, dokle pogled seže. na tom tragu, blog post Korporativni stratezi društvenih medija kolege Dragana Varagića potaknuo je raspravu jer je, čini mi se, ukazao na problem nedostatka strateškog pristupanja novim medijima i društvenim mrežama. osim što je bilo pogođenih, prije svega, u Hrvatskoj jer se nisu našli na popisu sposobnih za obavljanje posla korporativnog stratega društvenih medija, dio njih miješa operativno upravljanje pojedinim alatima s ukupnošću strategije koja stremi prema realizaciji zacrtanog cilja ili više njih.

ne dopustite si da vas zavede blještavilo fasade. ako otpadne, a izložena različitim pritiscima i atmosferilijama lako će se dogoditi da neće dugo izdržati, i u pitanje će doći sve što je fasada do sada pokrivala. ako temelj nije dobar, zanimljiv krov i lijepa fasada neće vam pomoći da se kuća, odnosno vaša priča, ne sruši.

Post to Twitter Post to Facebook Send Gmail Post to LinkedIn